Kako izgraditi dom u tuđini, proći proces integracije, ali ne i izgubiti identitet, čega se odreći, što tuđe prihvatiti. Antropološkim rječnikom rečeno, priča o receptima priča je o specifičnostima koje "drugi" donose na naše prostore, no i o zajedničkim, već prihvaćenim standardima, kao i o globalnim gastronomskim trendovima koji sa sendvičima i Coca-Colom potiskuju lokalne kulinarske navike. No ne zaboravimo da gastronomija govori o podnebljima I običajima. Gastronomija, osim toga, ruši predrasude. Ona tuđe i drugačije naziva "egzotičnim", ali nikada ružnim ili prljavim. Licemjerno je što je Europa prihvatila kavu od Turaka, smokvu iz Male Azije, proso iz Arabije, cimet iz Kine, papar iz Indije, ali i dalje uporno prezire ljude s rubova "Europe" i drugih kontinenata koje je eksploatirala, ali ne i prihvatila. "Okus doma" priča je o prihvaćanju različitosti, o "drugima" i nama – "prvima", priča o procesu integracije stranaca, razlozima njihove migracije u "Europu" na neizravan način: u prvom je planu proustovska potraga za domom, potreba za pripadanjem, očuvanjem vlastitih korijena; ali i budućnošću (bogatijim stolom) kroz namirnice i recepte. Uz životne priče izbjeglica i razmjenu njihovih kulinarskih specijaliteta želimo približiti hrvatskim građanima druge kulture i umanjiti nelagodu i diskriminaciju osoba različite boje kože, vjeroispovijesti i jezika.
Martina Globočnik, redateljica dokumentarnog filma "Okus doma"