Juha egusi

Large_2013-05-01_17.27.33
Nigerijski specijalitet od mesa, koštica dinje, gorkog lista i sušene ribe.

Priprema

  1. Narezano meso kuhajte 20-ak minuta u slanoj vodi.

  2. Na ulju popirjajte luk, dodajte usitnjene sjemenke dinje (egusi) i malo vode u kojoj se kuhalo meso te miješajte dok smjesa ne postane gusta.

  3. Dodajte gorki list, rajčicu i ljutu papriku te ponovno pustite da prokuha.

  4. Dodajte sušenu ribu, povrtnu kocku, sol i poklopite da se kuha 20-ak minuta.

  5. Desetak minuta prije serviranja dodajte meso u već pripremljeno jelo i pustite da odstoji.

  • Sastojci: 10
  • Broj osoba: 5
  • Sastojci nisu dostupni
  • Ovaj primjerak se nalazi u printanoj verziji kuharice

Sastojci:

  • 2 kg mesa
  • ½ kg sjemenki dinje (egusi)
  • 1 kg sušene ribe
  • ½ kg rajčice
  • ¼ litre crvenog palmina ulja (epo pupa) ili kikirikijeva ulja
  • 1 kg svježeg gorkog lista
  • 1 povrtna kocka
  • ljuta paprika
  • luk
  • sol

O autoru

Prince W. Soniyiki ima 28 godina i došao je u Hrvatsku na Božić 2011. Dobio je azil i trenutačno živi u Biogradu na Moru. Njegov dom bio je grad Jos u Nigeriji, gdje je, kako i njegovo ime otkriva, bio princ. Njegova zemlja, najmnogoljudnija država Crnog kontinenta, dom je za više od 155 milijuna ljudi. Zauzima 923 tisuća km2 zapadnog dijela Afrike, a ime je dobila prema rijeci Niger koja protječe njezinim teritorijem i oko koje se okuplja najveći dio stanovništva. Sjever i jug zemlje prekrivaju ravničarski i brežuljkasti predjeli, dok se kroz istočni i središnji dio zemlje uzdižu visoravni.

Nigerija je mjesto miješanja raznih etničkih skupina, religija, kultura i više od 500 jezika, od kojih su službeni jezici edo, hausa, igbo i engleski. Etnička i religijska raznolikost često je bila predmetom manipulacije, o čemu nam svjedoči nigerijska povijest proteklih stoljeća. U Nigeriji je nekoć davno bilo više gradova država, utvrda različitih naroda iz kojih su Europljani i Amerikanci odvodili robove ne osvajajući teritorij. U 19. stoljeću muslimanski su Fulani pokrenuli sveti rat i osvojili velik dio teritorija provodeći različite politike za muslimansko i nemuslimansko stanovništvo. Britanija je počela preuzimati kontrolu nad zemljom u istom stoljeću, a 1914. godine Nigerija je i službeno postala kraljevskom kolonijom. Od 1960. godine, kada je Nigerija izborila samostalnost, situacija u državi bila je iznimno složena. Izmjena vojnih pučeva pripadnika različitih naroda ostavila je teške posljedice za stanovništvo. Godine 1967., pod vodstvom pukovnika Ojukwua, došlo je do odvajanja Istočne Nigerije u kojoj većinom žive pripadnici naroda Igbo pod imenom Biafra. Krvavi rat rezultirao je tisućama ubijenih pripadnika naroda Igbo te na koncu propadanjem ove države. Ekonomska izolacija Biafre rezultirala je socijalnom katastrofom i svijet su prestravile fotografije izgladnjelog stanovništva ove države. Višestranački izbori u Nigeriji prvi su put provedeni 1992. godine, ali nisu donijeli mir u zemlju. Stabilnosti uvelike prijeti i široko prihvaćanje šerijatskog prava koje naglašava etničku i vjersku podjelu između muslimanskog i kršćanskog stanovništva.

Prince i sam naglašava da je proces demokratizacije u Nigeriji vrlo otežan zbog međuetničkih i međureligijskih napetosti. Svakodnevni život težak je i opasan. U zemlji se ne poštuju ljudska prava. Vlada je korumpirana, a poseban je problem korumpiranost policije i njezino nasilno ponašanje prema građanima. Princea je takva politička situacija natjerala da napusti Nigeriju. Kad mu je život bio u opasnosti, bio je prisiljen pobjeći. Želio je doći do Italije, ali je i igrom slučaja završio u Hrvatskoj. Njegova majka i sestra su u Kairu. Prince je u Hrvatskoj sretan, osjeća se sigurno i uživa u svakom danu. „Kad vidim da sve više Nigerijaca napušta zemlju u potrazi za boljim životom, ja ih jako dobro razumijem.“, rekao nam je.
Dok je bio u svojoj zemlji, Prince je živio u palači s 8 članova svoje obitelji i 120 članova posluge. Njegova je obitelj bila utjecajna i često je sudjelovala u posredovanju u odlukama o plemenu u kojem je njegova majka bila princeza. Iako sam nikada nije kuhao, često je boravio u kuhinji i isprobavao jela te je promatrajući kuhare i sam naučio kuhati. Svi su zajedno jeli za stolom i za vrijeme jela se šutjelo, osim ako on ne bi započeo razgovor. Jelo se tri puta na dan, u 8, 14 i 20 sati. Koristilo se posuđe i pribor za jelo, ali je običaj da se jede rukama jer se smatra da je tako jelo ukusnije te su zato uz sebe uvijek imali posudice za pranje prstiju. „Kroz moju kuću prolazilo je puno ljudi i sigurno je da je u našoj kući bila najbolja hrana u tom dijelu zemlje“, kaže Prince. Najsvečanija jela spremala su se za vrijeme karnevala Egunguna. Karneval se održavao jednom godišnje i u to je vrijeme njegova majka kuhala tradicionalno jelo iyan, ujedno i njegovo omiljeno jelo. Pripremalo se od brašna napravljenog od sušenog i ručno usitnjenog jama. Ovo jelo najčešće se posluživalo s juhom egusi, nigerijskim specijalitetom od mesa, koštica dinje, gorkog lista, sušene ribe i brojnih drugih sastojaka.

Brojnost etničkih skupina i kultura reflektira se i u nigerijskoj kuhinji poznatoj po raznolikoj začinjenoj hrani pripremljenoj s palminim i kikirikijevim uljem. Arapski, europski i azijski utjecaj također se očituju u kuhinji. Kakao i kikiriki, biljke podrijetlom s južnoameričkog kontinenta najvažnije su poljoprivredne kulture. Temelj je kuhinje razno korjenasto povrće poput kasava i jama te grah. Popularne su mesne i povrtne juhe, ljuti umaci i široka paleta mesnih plata. Hrana se najčešće poslužuje uz pivo i palmino vino. Prince nam je otkrio da hrana ima i iznimno važnu ulogu u braku, do te mjere da loše kuhanje može ženu stajati braka.

Više

O državi

Small_okus-doma-karta_nigerija

Savezna Republika Nigerija bila je kolonija Velike Britanije sve do 1. listopada 1960. godine kada je postigla nezavisnost. 1963. godine postaje republika. Od 1967. do 1970. trajao je građanski rat, tzv. Biafrijski rat u kojem se južni dio želio odcijepiti i osamostaliti od ostatka zemlje. Nakon toga nije bilo sukoba tih razmjera iako su konstantni vojni udari onemogućivali stabilizaciju stanja u zemlji. Posljednjih godina nasilje je u porastu zbog pojačane aktivnosti islamističke skupine Boko Haram. 2009. godine počeli su vojne operacije s ciljem stvaranja islamističke države, a u kolovozu 2014., nakon kontinuiranih bombaških napada u svim većim nigerijskim gradovima ranije te godine, proglasili su kalifat na sjeveroistočnom teritoriju pod svojom kontrolom.

Ciljevi napada pripadnika Boko Harama nerijetko su škole, optuženi su za brojne otmice te su proglasili rat i nigerijskoj vlasti i nemuslimanima.

Godišnje migrira 0,2 na tisuću stanovnika, no stope smrtnosti i dalje su izrazito zabrinjavajuće.

Više