Okus doma

Amin živi u Hrvatskoj već 7 mjeseci. Svoj je dom napustio zbog progona na osnovi religije. Premda nema posao, volio bi ovdje živjeti sa svojom sestrom čija mu jela jako nedostaju. Ovdašnja je kuhinja znatno drugačija, ali naviknuo se na nju i omiljena su mu jela tjestenina i krumpir, a probao je i variva za koja kaže da su slična iranskim qorme sabziju (gulaš od bilja) i diziju (janjeća juha sa slanutkom). Kada je došao, najviše ga je iznenadio pribor za kuhanje jer u Iranu koriste posuđe koje čini hranu ukusnijom.

Na dom ga podsjećaju miris i okus metvice i kurkume koju su stavljali u deserte ili salate kao što je salata u Torshijatu (ovdje poznata kao "turšija"). Kada je bio kod kuće, u kuhinji su najviše boravile baka i sestra, koju je baka sve naučila, dok je on bio promatrač i povremeni pomagač.

Često se sjeća djetinjstva i tradicionalnih iranskih jela koja mu je pripremala baka, i to na vatri, što im je davalo poseban okus, kao što su kashke bademjan (patlidžan na žaru i topljeni sir), haleem baadenjan (patlidžan na žaru s janjetinom), aash-e gandom (razne vrste graha sa špinatom i pšenicom), njegovi omiljeni qorme sabzi, qeime (gulaš od mesa, leće i rajčice), kebab kobide i kookoo sabzi, eshkene kebesiar u posebnim prigodama, zereshk polo (barberries riža s piletinom), posljednje jelo koje je pojeo u svom domu, i kale pache (kuhane svinjske nogice), posebno jelo koje bi baka pripremala zimi za doručak iako je inače uglavnom doručkovao kruh s maslacem i marmeladom ili kajganu.

Život u Hrvatskoj mu se sviđa, ali volio bi još jednom pojesti qorme sabzi ili qeime u svom gradu u društvu svojih prijatelja.

Na teritoriju današnjeg Irana nastale su neke od najstarijih civilizacija. Prve države pojavile su se početkom trećeg tisućljeća prije Krista, a iranski narodi tamo su se naselili u drugom tisućljeću prije Krista. Krajem 1979. godine organiziran je referendum na kojem je po Homeinijevu nacrtu uspostavljena islamska republika s vrhovnim vođom na čelu. Islamska Republika Iran jedina je teokracija na svijetu. Iako su odnosi i suradnja s ostatkom svijeta poboljšani nakon predsjedničkih izbora 2013. godine, Iran i dalje ostaje jedna od zemalja s najvećom razinom cenzure, kršenjem slobode govora i vjerskih sloboda.

Prekretnica je u povijesti Irana 1500. godina kad se osniva Safavidsko Carstvo za vrijeme kojeg šijitski islam postaje službenom religijom u zemlji. Sljedeća bitna godina u povijesti je 1906. kada dolazi do revolucije te se stvara prvi nacionalni parlament u okvirima ustavne monarhije, a današnji politički sustav rezultat je iranske revolucije iz 1979. godine. Te godine dolazi do demonstracija i prosvjeda protiv ondašnjeg režima koji je zbačen revolucijom.

U 2014. godini svaki tisućiti od gotovo 81 milijun stanovnika napustio je Iran.