Rođen sam u Prištini, Kosovo. U Kosovo sam između ostalog radio kao novinar i prevoditelj, a prevođenjem, kao glavnom profesionalnom aktivnošću se bavim i u Hrvatskoj, gdje živim posljednjih 11 godina. Krajem devedesetih sam bio aktivan u organizama civilnog društva, uglavnom radeći na smanjivanju razlika i povećavanju razumijevanja između kosovskih etničkih zajednica. Tijekom rata u Kosovu smo morali napustiti domove i postati izbjeglicama. To je bio najveći šok u mom životu. Ipak, tijekom te tragedije, mi iz Kosova smo imali sreće jer je svijet suosjećao i bio solidaran sa nama, kada nam je to najviše i trebalo. Ne mogu ni zamisliti kako bi nam bilo da nismo imali tu podršku. Još manje mogu zamisliti kako je ljudima koji danas moraju napustiti svoje domove i pokušavaju spasiti svoje živote a koji nemaju nikakvu podršku, potpuno su napušteni i suočavaju se sa žičanim ogradama na granicama a ponekad i sa policijskom brutalnošću.
Okus doma osnovan je kao socijalno poduzeće s ciljem stvaranja radnih mjesta i pružanja pomoći pridošlicama ili izbjeglicama i ostalim ljudima. Odmah sam se odlučio priključiti jer sam smatrao da je to najmanje što mogu učiniti kako bi pružio ruku ljudima koji su ovdje došli i odlučili ostati. To je naša ljudska i građanska obveza. Moramo stvoriti prostor i mogućnosti za ljude da se integriraju, imaju od čega živjeti i izgrade dostojanstven život. Osim toga, Okus doma priprema sjajnu hranu i ima planove razviti nove projekte a to je ono što nas sve dodatno potiče da budemo dio toga.