Rođen sam u Dakaru (Senegal) 1990. godine., a većinu svog djetinjstva proveo sam na jugu Senegala gdje sam živio sa ujakom i ujnom. Roditelje te ostalih petero braće i sestara sam posjećivao tjedno. Završio sam srednju školu, planirao i studij ali su se stvari u mom životu neočekivano promijenile, sudbina mi je očito namijenila nešto drugačiji put. Senegal sam napustio sa 19 godina a u Hrvatsku stigao u srpnju 2014. godine. Nekoliko mjeseci sam proveo u Porinu, Prihvatilištu za tražitelje azila a kada mi je azil odobren preselio sam se na Borongaj.
Još u Porinu sam upoznao ljude iz CMS-a s kojima sam između ostalog razgovarao o kuhanju, hrani i pridružio se aktivnostima Okusa doma, projekta proizašlog iz CMS-a, jer zapravo jako volim kuhati i izrazito me veseli razmjenjivanje recepata i druženje s različitim ljudima. U Okusu doma sam se zadržao i to mi je sada obitelj. Kada se projekt Okus doma razvio u socijalnu zadrugu bez dileme postao sam jedan od su-osnivača, stavio svoj ulog i neumorno radim na svim aktivnostima zadruge, a ponajviše u cateringu.
Rad naše zadruge potpuno se uklapa u moje svjetonazore. Za mene je ovo priča o jedinstvu, udruživanju snaga za zajednički cilj koji svima nosi dobro, ne samo našim članovima nego i hrvatskom društvu uopće. Želimo pokazati da nema mjesta strahu prema strancima u ovoj zemlji, da smo svi jednaki i samo nam treba prava prilika.
Rado pripremam jela od riže, kus kusa, puno povrća a osobito riblja jela, baš kao u svojoj zemlji. Naučio sam kuhati uz majku, još od vrlo rane dobi. Moj prvi motiv ulaska u kuhinju bio je da pomognem majci oko čišćenja i pripreme jer uz veliku obitelj moja majka je zaista imala pune ruke posla. I pomagao sam ali me je pritom osobito privuklo samo kuhanje i kreativnost koja je išla uz to. Ubrzo sam i preuzeo dio kuhanja a danas eto imam i priliku podijeliti svoja tradicionalna jela s mnogo ljudi. To me čini radosnim. I kada kuham doma volim podijeliti hranu s prijateljima jer zapravo ne volim jesti sam.
Uz pomoć Okusa doma završio sam i školu za kuhara na Pučkom Otvorenom Učilištu jer vjerujem da se u kuhinji uvijek može bolje i da je svakako dobro imati i formalno obrazovanje. Hrvatski jezik već prilično dobro razumijem, s govorom se ponešto mučim ali ide nabolje s vremenom. Pomoglo mi je što sam pohađao tečaj hrvatskog jezika a ne sumnjam da će mi svakodnevna komunikacija na poslu i u društvu još olakšati. Od jezika inače govorim svoj materinji wolof, francuski, engleski i grčki.
S obzirom da jako volim trčanje i nogomet sretan sam i što mogu reći da sam član nogometnog tima Zagreb 041, u kojem između ostalih igraju i azilanti i tražitelji azila. Tu sam spojio dva hobija koja volim a i stekao mnogo novih prijatelja. Uglavnom, dani su mi prilično popunjeni uz kuhanje, nogomet i učenje pa ono slobodno vrijeme koje preostane najradije provodim u društvu prijatelja.
Iako mi obitelj, prijatelji i moja zemlja prilično jako nedostaju, mogu reći i da mi je lijepo u Hrvatskoj. Radim i okružio sam se dobrim ljudima pa ne osjetim pretjerano neke probleme o kojima mi pričaju drugi stranci, azilanti i oni koji ga žele zatražiti ovdje. Uvijek mi je teško čuti nesretne priče pa osjećam da i sam imam misiju pomagati na koji god način mogu. Kroz Okus doma imam upravo tu priliku.